Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić, 1174. - 1236.) je bio raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata i prvi srpski arhiepiskop. Srpska pravoslavna crkva ga slavi kao svog osnivača.

Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i brat kraljeva Vukana i Stefana.

Na Svetoj Gori je, zajedno sa ocem Nemanjom, obnovio manastir Hilandar, a uz njegovo ime pominje se i osnivanje manastira Žiča u Srbiji.

Dan svetog Save, Savindan, obeležava se 27. januara po gregorijanskom kalendaru, kao crkveni praznik, i kao "školska slava".

Rastko Nemanjić se rodio 1175. u mestu Ras, u blizini današnjeg Novog Pazara. Bio je najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje i njegove supruge kneginje Ane.

1190. godine, Savu je sa petnaestak godina otac postavio za humskog župana, no tu ostaje manje od godinu dana. Hum je bio oduzet Nemanjinom bratu Miroslavu.

Manastir Hilandar na Atosu.
 

Godine 1191, kad je imao sedamnaest godina, Rastko je otišao na Svetu Goru (u današnjoj Grčkoj), jedan od najznačajnijih centara istočnopravoslavnog monaštva, gde postaje monah. Hagiografski pisci navode da se najmlađi Nemanjin sin Rastko toliko zaljubio u pravoslavnu veru da je napustio položaj princa, pobegao na Svetu Goru i zamonašio se. Na Atosu, Sava ostaje narednih nekoliko godina.

Savi će se pridružiti i njegov otac Stefan Nemanja, koji je u 1196. godine abdicirao u korist srednjeg sina Stefana. Iako je po tadašnjim opšte prihvaćenim evropskim pravilima naslednik vladar bio najstariji sin Stefan Nemanja je dao Vukanu na upravljanje Duklju, dok je izabrao drugorođenog sina Stefana Prvovenčanog za naslednika srpske krune. Nemanja i Sava su potom oživeli zapušteni manastir Hilandar 1198. godine.